Komentari On/Off

< listopad, 2008  
P U S È P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

°~°Opis bloga°~°

Život Kimberly Lu Fox...Usponi, padovi i sve što se u životu tinejðera dogaða...Prve prave ljubavi i prijateljstva, osjeæaji...Kod ove Slytherinke naðe se svega pomalo...

¢~¢Linkovi¢~¢

°°~Jade Cromwell~°°
°°~..Hillary Lynn Cromwell..~°° Dizajn:morate posjetiti
°~°Hallow°~°



~Likovi u mojoj prièi~

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Evo mene...Poslije mojih sestara došao je red i na mene...Ja sam Kimberly Lu Fox. Moje sestre su Ivy i Brooke, ali im po nièemu ne slièim. Ivy je moj životni uzor jer svaki njen korak u mom životu znaèi nova stranica. Imam smeðe oèi i mamin osmjeh... Imam 14 godina iako svi kažu da izgledam starije, a roðena sam na noæ vještica...Valjda sam tim danom dobila neke predispozicije.Pohaðam 4. razred i klupu najèešæe dijelim s Deom.Imam jednu tajnu,strogo èuvanu za koju nitko osim mene nezna... Razedbeni klobuk me je uvrstio u Slytherine.Brzo se snalazim i lako ljudi naðu prijatelja u meni iako ja trebam puno puno vremena da nekom poènem vjerovati ili barem dopustim da samnom donosi neke važne odluke. Uvijek sa sobom nosim svoj crni sat koji mi donosi sreæu i koji mi je takoðer darovala moja baka za koju jedno vrijeme nisam ni znala da postoji. Najbolja mi je prijateljica Dea Caps.




Image Hosted by ImageShack.us


Hilary Lynn Cromwell. Ima 14 godina i 4. godina u Hogwartsu. Razredeni klobuk je dodijelio Slytherinima iako nièim ne pripada tamo. Od prvog sata je zaljubljena u Preobrazbu te joj je to najdraži predmet.Njena sestra je Jade Cromwell . Na poèetku 1. godine dobila je pismo tj. poziv za Hogwarts. Vrlo je pesimistièna i uvijek misli na najgore... Voli svoje prijatelje i obitelj. Naj prijateljica joj je Jade. Mama i Jade su joj poklonile sovu Taranee za poèetak školovanja.Izgleda kao ok osoba...Malo daje privid prestrasenog jer je vrlo zatvorena...Ali vjerujte kad je upoznajete svakim danom shvaæate da nije tako...



Image Hosted by ImageShack.us


Keith Caps, Slytherin...Moja prva ljubav...I zapravo jedina...Keith je najljepše biæe koje sam vidjela u svom životu... Volim ga, ali nisam sigurna da on mene voli... Vrlo je simpatièan, a njegova sestra je moja najbolja prijateljica od vrtiæa... Nadam se da æemo se bolje upoznati jer sam ja zaintresirana... Ima 15 godina i 5. godina i najdraži predmet mu je Preobrazba... Vrlo smo slièni po jakom karakteru kojeg, pa ni najveæa loša navika, nemože premijeniti.



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dea Caps, takoðer Slytherinka... Moja najbolja prijateljica... Ide samnom u razred i ona je jedina osoba kojoj se mogu povjeriti. Svaki korak u mom životu ona je upoznala, s njom jednostavno, dijelim svaki trenutak svoga života. Njezina mama bila je profesorica OOMS-a, a tata je školski savjetnik,a brat Keith uèenk na 5. g... Do prve godine života živila je Portugalu gdje njena baka i djed imaju malo imanje... Patronus joj je Lav.


Image Hosted by ImageShack.us


Katie Isele Lestrange-Loasence - K.I.L.L... Slytherin, 5.godina...Ima plavo-zelene oèi i plavu dugu valovitu kosu. Kæi je Bellatrix i Rodolphusa Lestrange, sestra Tomyja, najzgodnijeg deèka u Hogwartsu. Najdraži predmeti su joj OOMS i Aritmancija, njeno društvo: Lizzie i Bella, patronus: vuk, animagus: lisica,a njezin ljubimac: najposebnija crna sova zvana Hana. Katkad bezobrazna,obièno kad ima razloga, vjeèito optimistièna, tvrdoglava, nekima draga ( meni je). Na prvi pogled jako hladna osoba...Rekla bi Ledena Kraljica...


srijeda, 01.10.2008.

...ÿ°The day i will stop lovin you is the day when i close my eyes 4 ever!!!!.ÿ°...

Dok smo veèerali Dea i ja smo smišljale plan kako provesti što više vremena s njima...Tako smo došle na ideju da ujutro kad se probudimo odemo na pecanje na jezero, naravno da pozovemo i Marka i Keitha...To smo ih na kraju kad smo krenuli prema sobama i skupili hrabrosti pitati i dobili odgovor kojem smo se i nadale..."PA ZAŠTO NE?"
Otišle smo spavati s nadom da æemo ujutro biti na bližem putu do njihovih misli.P o snovima su mi se motale neke èudne stvari, pitanja želim li ja zaista biti s Keithom i jeli to dobar potez...Prešla sam preko svih pitanja i moguæih prepreka i odlucila da ipak nije bilo uzaludno ici s Deom k njenoj baki. Kad sam napokon došla do zakljuèka o onom o èem sam razmišljala, zaspala sam i spavala mirno znajuæi da æe sve biti u redu.
Ujutro smo se probudile skroz naspavane od juèerašnjega dana... Doruèkovali smo, spremili se i otišli vani sa štapovima za pecanje... Izašla sam vani, a pošto je bilo hladno jer je bilo rano jutro,a ja nisam ponijela ništa toplije odjeæe Keith mi je ponudio njegovu toplu jaknu koja je mirisala na njego zagrljaj.
Iza kuæe Deine bake jezero na koje smo isli pecati bilo je sjajno od odsjaja sunca u rano jutro, a taj odsjaj nije sjao ni približno kao Keithova zagasita ljepota. Ja sam kad smo došetali kraj jezerca sjela na klupicu koja je bila ruèno napravljena od drva, klupica koju je radio Dein pokojni djed... Keith je sjeo do mene dok su Dea i Mark otisli na drugu stranu jezera pecati...

~Kimy, jel ti ikad itko rekao da imas najljepši osmjeh koji se kod èovjeka može vidjeti >~rekao mi je Keith vrlo uvjerljivo...
~Rekao mi je jednom netko da imam više neljudsko lijep osmjeh, nešto kao neka posebna vrsta koja živi na zemlji. Možda je imao pravo. ~rekla sam to tako da je on zastao i progutao knedlu u grlu...
~Kako misliš neljudski? Meni se èiniš sasvim normalnim ljudskim biæem...Iako ja neznam što skrivaš ispod površine... ~osjetila se radoznalost u glasu, ali je nije htio iskreno pokazati.
~Moguæe da je i bolje da neznaš...To i govorim za tvoje dobro, a neljudski smatram to kao što si ti njeljudski lije...Ma ništa jednostavno zaboravi...
~ E nisi fer...Pa valjda možemo biti prijtelji...Možeš mi reæa ako te nešto muèi i ako nešto želiš podjeliti s nekim...~Keith mi je prvi put u životu tada ozašao ususret kao prijatelj a ne kao brat moje najboje prijateljice...
~Ok...Evo ovako probajmo. Ti se meni recimo sviðaš, navedimo to kao primjer...Ta osoba ne razumije to i ne primjeæuje te kao da ne postojiš...Kako bi se to moglo promjeniti i dali možda ta osoba ne misli s tobom ništa osim prijateljstva...
~Pa evo pokušajmo po mom...Prvo mi reci koja je ta osoba, a onda æu ti ja dati savjet...
~Ma nemam ja više što skrivati...Ti mi se sviðaš još otkad smo Dea i ja išle zajedno u vrtiæ...Ali koliko sam shvatila nemam šanse kod tebe pa je ovo i bezveze što sam ti govorila....To može samo pokvariti naš odnos, mislim prijateljski...
~E sad razumijem zašto ste vas 2 pozvale mene i Marka na pecanje...Ti si krivo shvatila, a to za naš prijateljski odnos...Nadam se da naše prijateljstvo neæe uzburkati nikakav nesporazum. Ako æemo baš iskreno onda bi i ja morao tebi reæi da mi se sviðaš, ali kad si frendica moje sestre smatrao sam da nisam ja ta osoba koja bi se tebi sviðala...
~ E sad ako može jedno pitanjce što bi to trebalo znaèiti? Onako dali stvarno nešto ozbiljno misliš ili bi to bilo èisto onako...znaš...
~Ja mislim ozbiljno i ako bi ti htjela bili željela hodati samnom...~na te njegove rijeèi meni se zavrtjelo u glavi...osjetila sam prejako sunèevo svjetlo i sve mi se pred oèina zacrnilo, ali sam ostala pribrana.
~Onda, još jednom jel ti to stvarno misliš ili bi hodanjem nazvali ono praèenje do uèionica i do dvorane ili pravu vezu na koju sam u ovom trenutku spremna jer poslije tko zna što æe biti.
~Hhahaha...Da mislim stvarno. Da ili ne? Ovo mi je veæ pomalo glupo jer neznam više kako bi popunjavali ovu tišinu dok je moja sestra u našoj blizini...
~Definitivno i u svakom pogledu da...Daaaa!

Pogledao me nježnim pogledom, ja sma se podigla na prste i poljubila ga, a bol koja me stezala od jarke svjetlosti postajala je sve gora...Na kraju smo otišli do druge strane jezera koju su zaklanjali gusti grmovi i vidjeli Deu mi Marka kako u ugodnom razgovoru iz jezerca vade pozamašnije ribe od naših kojih zapravo nije ni bilo s im da se pecanje pretvorilo u razgovor i nešto više...Prišli smo im skroz normalno praveæi se da se nije ništa dogodilo...Mene je Dea primjetila s velikim smješkom i odmah predpostavila o æem se radi...

~Onda ekipa, kako stojite s veèerom?~pitala je Dea èim nas je vidila....
~Hhahaha...Ti se sigurno šališ.... A vidiš i sama...Nismo mi imali vremena za pecanje...~nakon te moje reèenice na Deinu licu se samo pojavio smješak i atmosvera je pretvorena u pravo zatišje...
Tako smo šutke otišli do èuæe , raspremili se i ja sm se otišla otuširati, a zatim smo ja i Dea malo poprièali o danu koji je za m,ene dotad odlièno tekao...Rekla mi je kako je na korak bolje s Markom i kako misli da bi nešto moglo biti, èekajuæi kako bi ja krenula sa svojom temom...
Onda sma ja ne njeno opæe oduševljenje napokon progovorila...
~Ajde, reci što te sve zanima?
~Sveeeeee!!!! Što ste radili, o èemu ste prièali, sve, sve, sve...
~Pa...Daaa...Digodilo se ono èemu sam se nadala...Pitao me i ja sma pristala...Weeeee...~odgovorila sma a Dea je složila neku æudnu facu na to...
Što, što je èudno??
~Pa ništa...Pokušavam se praviti da sam to i naslutila, ali nemogu vjerovati...Napokon se i to dogodilo...Napokon...

Tada sam ja otišla do Keithove i Markove sobe po svoj kofer koju je Keith zajedno sa svojim stvarima dan prije odnio u njihovu sobu...Bio je sam u sobi pa sam malo sjela na krevet do njega i tako smo prièali sve do kasnih popodnevnih sati kad nam je bio ruèak...Onda sam otišla stvari ostaviti u svoju sobu i Deu i Marka prekinula u onome što sam se nadala da æe nastupiti...Kako se èinilo i oni su ZAJEDNO.
Spustila sam stvari kraj kreveta i zajedno s Keithom sišla dolje na ruèak...Napokon je sve bilo onako kako sam ja zamislila osim jedne stvari...Tada je na red dolazilo priznanje....



Sorry ljudeki ali stvarni nisam uhvatila vremena da post napišem, a i kad imam vremena nemam inspircije...Od danas pa nadalje obecajem da cu citat svih i redovno pisati postove...Toliko od mene ovaj put...Kiss...

=)


| komentari (13) | print | # |

utorak, 19.08.2008.

°°~..Never be afraid to dreams..~°°

San je bio jasniji nego ikad...Njegove smeðe oèi boje meda bile su tako stvarne kao da ga ovaj tren vidim... Išli smo sami nas dvoje kroz gustu šumu kojoj se nije vidjelo kraja, a stabla su bila poredana kao da su jedno na drugom...Gledala sam Keitha, ali mi nije dopirala do mozga njegova èeznutljivost koja me vodila bez ikakvih prividnih znakova i rijeèi... Osjetila sam trnce i strah jer svakim korakom išli smo sve dublje i dublje u šumu... Put je bio ravan, a Keith je razgrtao vlažne grane i mahovinu koja je veæ sama po sebi èinila mreže koje su se lijepile na stabla....U jednom trenutku, nakon što smo prošli još nekih 100-tinjak metara zagazila sa na rub svijetlog prostora...Taj rub kao da je dijelio mijesto gdje sam željela ostati zauvijek i mjesta gdje bi svaki san postao stvarnost...Morala sam birati...Na mjestu gdje svaki san postaje stvranost moji snovi bi bili ostvareni, postojao bi i Keith koji bi tada bio zauvijek uz mene... Druga strana gdje sam željela ostati zauvijek bila je tamna i mraèna...Nije se vidjelo mnogo, ali je to takoðer predstavljalo život kakav je u pravom svijetu... Okrutan, bezosjeèajan i hladan kao i osjeæaj koji bi me èesto ošinuo na pomisao smrti...Možda je to taj svijet u kojem ja želim živjeti...Možda bi život bez straha znaèio smrt...Kad se nemaš æega bojati sasvim ti je svejedno dali æe tvoji snovi biti ostvareni jer zapravo nemaš snove...Snovi su samo naša podsvijets koja nam u doba odmora nekada izgleda onako kako bi željeli, ali ponekad ne... Taj mraèniji i tamniji dio je onaj život kroz koji treba proèi, uz pomoæ obitelji, prijatelja i tebi drage osobe... To je put koji sam odabrala...Znala sam da æe biti zamršeniji i u mnogo èemu teži, ali odabrala sam baš njega jer sam znala, ako Keitha sanjam kao Vodièa koji mi pokušava prosvijetliti put u nepoznato, koji mi želi pomoæi da se osjeæam sigurno to je put koji moram i želim živjeti...Krenula sam natrag, èvrsto ga zagrlila i rekla:
~Put koji ja biram je put kojim æeš me voditi ti...Put u kojem se ne ostvaruju svi snovi samo tako što to poželiš...Kadkad samo vjera i jaka želja nisu dovoljni...Odabirem onaj život u kojem æu se osobito uz tebe osjeæati sigurnom i u kojem nikada neæu požaliti što sam krenula tim stopama...
~Ja znam da neæeš požaliti...~ rekao je i okrenuo se...



U tom trenutku probudila me mama... Telefon je zvonio, ali ja ga nisam èula...Bila je Dea... Kada me mama probudila telefon mi je stavila na uho i izletjela iz sobe...Kao da je neki osjeæaj potekao iz mene...Kao da se radilo o neèem što ja ne želim...Podigla sam pogled i javila se Dei...

~Ej Dea... Kako si??? Jesi me nešto trebala ili si me samo htjela èuti...
~Pa... Samo sam htjela reèi da se spremiš i da za sat vremena dolazimo po tebe i idemo...Nadam se da si spremna...~rekla je ushiæeno, no Prije nego sam ja shvatila o æemu ona to govori...
~Nema preoblema...Provjeriti æu još jednom popis, ako nešto pofali javi...
~Nema problema...Samo se ustani...Vani je lijep dan...Nemoj gubiti vrijeme...Ako nam se posreæi Keith vodi nekog od svojih prijatelja...Raj za oèi...Hhhh~dodala je hihotavši se.
~Ma meni je dovoljno da Keith ide...A i kad smo kod njega moram ti preprièati svoj današnji san...Sanjala sam ga...
~Opa mala...Ajde vidimo se za sat vremena...

Sve sam još jednom provjerila i uvjerila se da je sve ok...Sve na svom mjestu...Rekla sam mami da nam pripremi doruèak jer put do Deine bake je bio poprilièno dug. Opremila sam se što sam bolje mogla...Spremila sam i nekoliko laganih presvlaka za svaki sliuèaj od moguèeg nevremena...
Zaèula sam zvuk džipa...Bila je to Dea i njena obitelj...Kad sam izašla vidjela sam da je Keith na Deino opæe oduševljenje poveo svoga najboljeg prijatelja Marka. Najbolji dio je tek uslijedio... 9 sati vožnje kraj Keitha...Stvari kojih je bilo toèno onoliko koliko je stalo u moj najveæi kofer stao je kraj hrpe Capsovih stvari u prtljažnik...Ušla sam u auto, svih pozdravila i sjela izmeðu Keitha i Dee... Primaknula sma se Dei od uzbuðenja i poèela preprièavati svoj san...

~Dea taj san...Bio je kao stvarnost...Izgledao je kao sada kada ga gledam uživo...Nisam mogla vjerovati...San je bio toliko kompliciran da æu ti ja sve u kratkim crtama pojasnitil...Dakle, Keith i ja smo otišli u neku duboku i vrlo mraènu šumu...Doslovno se nije vidio prst pred nosom od guste magle poslije one odvratne kiše... Došli smo do prostora koji je dijelio svijtli put i onaj mraèni...Rekao mi je da odaberem put koji æu živjeti od danas pa èitav život...Jedan je bio onaj u kojem se svi snovi ostvaruju...Drugi pak onaj u kojem je svijet oko mene surov...Rekla bih i otrovan, ali neznam dali bi se dobro izrazila...I taj svijet koji je ostvarenje snova nije se èinio niti malo nestvaran... Pomalo poput života filmske zvijezde...Tako našto...Tamni je znaèio borba protiv svakog zla koje je na svakom koraku. Što misliš koji sam odabrala???~ pitala sam zainteresirano
~Pa valjda onaj u kojem se snovi ostvaruju...Mislim da bi to svatko normalan odabrao...~rekla je podrugljivo
~E pa ja se nebi kladila...Odabrala sam tamni brdovit put jer onaj koji se nema èega bojati nema ni što izgubiti pa tako ni za što živiti...
~Mmmmmm ...Ima u tome nekogog smisla...Vidiš sviða mi se kako ti u zadnje vrijeme razmišljaš...
~Pa to sam i predpostavila..Hh...~rekla sam osmjehnuvši se i bacivši neobvezan pogled prema Keithu.

Kako je vrijeme polako, ali slatko prolazilo Mark je preko Keitha i mene naoèito oèiukao sa Deom...Èinilo se da joj paše pa se nisam usudila umiješati, a kamoli mijenjati temu. Po meni su šetali neumorni topli pogledi, a svakim sam se trenutkom sve više privijala uza njega dok su ovo dvoje preko nas zanosno èavrljali...Nije ih se dalo omesti ikakvim prièama pa mo se nasmijali i odustali od tog plana...
Za pola sata smo došli na veliko imanje njihove bake...Izgledalo je kao palaèa iz bajke...Velike vitrine koje su zaklanjale jarku sunèevu svijetlost u prostorijama bile su prekrivrne satenskim zavjesama, jezero ispred ~kuæe~ bilo je poput najmisterioznijeg dijela nekog slikara koji je sve to oslikao na velikom platnu...Ali nije....Bilo je stvarno...Možda prelijepo da bi vjerovali...
Dea i ja otišle smo do sobe u kojoj æemo odsjesti ovaj tjedan... Nad krevetom prostirao se bijeli svileni baldehin koji je, èinilo se ruèni rad, njene bake. Priliku koju sam imala da sama budem u sobi sam odbila jer sam mislila da je to možda malo nepotrebno pa smo tako ja i Dea odsjele u jednoj sobi...Zajedno...Do nas su bili Mark i Keith. Bili su dovoljno buæni da kroz stare kamene zidove osluhnemo o æemu su prièali...U jednom trenu uèinilo mi se da je Mark rekao Keithu kako mu je sestra zgodna i kako misli da bi se dobro slagali na što je on odvratio da bi za njega bila dobar izbor...Kako su vjerojatno mislili da ih neèujemo i Keith je rekao da misli kako bi se dobro slagali, ali da se boji prvi povuæi potez...Na to je Dea rekla da za veèerom èesto imaju obièaj prièati svi uglas da bi mogli malo proèavrljati...Ja sam samo nabacila nešto kao: dali misliš onakvo èavrljanje u kojem si ti uživala...Ona se samo nasmijala i pravila se koda mišta nezna...

~Znaš Dea ja mislim da ja i Keith nebi mogli biti prijatelji...Mislim da bih ja pukla da ga moram gledati prijateljiskim pogledom umjesto onim pravim~zaljubljenim~ ako me razumiješ što želim reæi.
~Da, da ja sve kužim...Misliš da se nikad nisam našla u takvoj situaciju...
~Pa ne mislim, ali znam da nisi mogla biti zaljubljena u brata najbolje prijateljice jer ja nemam brata...
Milsim da svako prijateljstvo na kojem se okuša neka stvar veæa od prijateljstva završi kao svaða i kraj sve do nekog vremenskog razdoblja s kojim ja još nisam upoznata...Zato prijateljstvo je, po mom mišljenju, žica koja se ne dira. Ljubav je nešto drugo...U jednom trenutku nadjaèa prijateljstvo, ali katkad preraste u nešto što nitko nije želio...
~Da misli da si opet u pravu... Baci se u akciju još dok imaš vremena...
Pogledala sam je zbunjeno i kroz zube provukla nešto što je trebalo biti šala, ali meni se nije tako èinilo.
~Dea, za što vremena?
~Pa za to da se u ovih tjedan dana upoznate i na kraju krajeva kudete ZAJEDNO...
Sišli smo na veèeru, a za stolom su mi se oèi sklapale od umora... Po mislima mi se vukla ona Deina lijepa rijeè...ZAJEDNO



Image Hosted by ImageShack.us


| komentari (21) | print | # |

petak, 15.08.2008.

..°°..Ljetne radosti...Ili možda ne..°°..

Sjedila sam sama u svojoj sobi i gledala kišu kako pada. Ljetna hladna kišetina padala je jako, a sama pomisao da izaðem iz kuæe bila je toliko glupa da sam odmah shvatila da ništa od toga... Umirala sam od dosade i u samoæi koja mi nimalo nije godila smišljala sam kako æe mi biti u Hogwartsu i o ljudima koji su mi se na prvi tren uèinili kao èudaci. Otvorila sam prozor i promatrala kapi koje su padale kao kolutovi leda koji probijaju kroz paklenu vruèinu i ostavljaju svoj trag koji nakon žege stvara maglu kroz koju se ne vidi ni prst pred nosom. U staroj školi nisam imala prijatelja osim Dee koja mi je na rastanku prošle godine dala mapu svojih najdražih prièa i pjesama...

Legla sam na krevet, prigušila svjetlo koje je dopiralo s mog noænog ormariæa, pogledala na sat i odluèila još jednom proèitati sve pjesme i prièe koje je Dea napisala...Voljela je pisati pjesme o osjeæajima i svemu što je sputavalo i vraæalo natrag... Nisu je progonile èudne stvari koje su meni ometale snove i strahove koji su me katkad sputavali u onom što sam istinski željela, ali je svejedno o njima pisala u svojim prièama... Jedna je glasila:

Kroz oblake izvire gusta magla. To mora biti loš znak...
Danas je kiša prekrila svaki kutak mog dvorišta .
Naslutila sam da se nešto loše sprema.
Gledala sam u nebo i proricala svoju sudbinu iz jedng oblaka.
Oblak je bio u obliku srca što je u mom sluèaju znaèilo samo umrla ljubav.


Jednog dana rekla mi je da je napisala samo radi mene jer je osjetila da se meðu menom i Keithom nešto dogaða, ali nije znala što je to toèno... Ta umrla ljubav iz njene pjesme nije pokazivala nikakav znak, ali svakim danom sam se nadala boljem.

Dani su prolazili kao obièno. Sparno i s mnogo vlage, težak zrak je bio vrlo zamoran za moja i svaèija pluæa. Svakog dana, polako sam svoje najdraže stvarni stavljala u jedan kut sobe...Trudila sam se da ih bude što manje jer sam planirala ponijeti u Hogwarts sve što me podsjeæalo na dom i obitelj.

Pokušala sam preko svoje sove Tare poslati pismo Dei i Hill. Samo sam htjela projeriti jesu li našle sve što je potrebno za ovu školsku godinu... Neke knjige koje nisam našla uzela sam od Ivy i Brooke. Dea je uzela knjige od Keitha. Imala sam potrebu nazvati Deu, pitati je jel sve ok i jel se Keith možda sluèajno mene sjetio...

~ Dobar dan, gðo Caps, jel tu možda Dea?
~ Da, a tko je treba? ~pitala je.
~ Mmmm... Oprostite što se nisam predstavila. Ovdje Kimy. Jeste vi dobro?
~ A bok Kimy. Ti si. Nisam ti prepoznala glas. Zasigurno si se promjenila od prošle godine.Dobro sam, ti?~rekla je u èudu
~ I ja sam dobro... Samo sam se zaželjela èuti Deu.
~Oh, evo pozvati æu je odmah...Deaaaaa!!! Treba te Kimy.
U pozadini sam èula kako Dea zeza Keitha da njegova cura zove nju...
~ Dea jesi ti poludila???~ rekla sam sretna ali i razljuèena.
~Zašto? Pa ja sam mislila da ti neæe smetati... Nego kako si mi ti? Nismo se èule skoro 2 tjedna.
~Ja sam ok...Zovem te i da vidim jesi uspjela nabaviti sve knjige...Ako nisi ja imam i od Ivy i od Brooke tako da ti mogu dati ako ti nešto nedostaje.
~ Ma uspjela sam sve naæi...Keith je rekao da jedva èeka da poène škola jer da želi vidjeti jednu curu za koju je mislio da zato što je mlaða da ne može uspostaviti odnos s njom....Pitala sam ga o kome govori, a odgovorio je da æu vidjeti s vremenom, ali je napomenuo da je znam i da mi je vrlo biska i najbolje od svega da neæe bti lako uspostaviti s njom odnos koji je on zamislio. Htjela sam ti samo reæi da ako kojim sluèajem to nisi ti, a sumljam, nemoj misliti da nema šanse jer s niti jednom nije dugo izdržao...Valjda nije našao onu pravu. ~ rekla mi je uvjereno.
~ Da, nadam se da nije mislio na neku drugu...Vidim razvezala si se o njemu... A kakvo je stanje s njim...jel dobro...
~On...HhHh!!! A kad on nije bio dobro...
~Joj jedva èekam da se vidimo...Fali mi ono prièanje u prazno do 6 ujutro...Ali ok...Èuti æemo se mi...Nadam se i viditi ovih dana...
~Ok. Aj èujemo se onda sutra, prekosutra...Kad uhvatim malo vemena da budem nasamo.
~Ok. Ciao...~ i tako sam rekla sve što sam imala i mirne duše poklopila.


Cijelu sam noæ razmišljala o tome ima li uopæe smisla gajiti nadu. Pred jutro sam se sjetila što mi je rekla Ivy:
Sad on trati vrijeme... Kad shvati da je napravio pogrešku biti æe kasno...
Ja nisam htjela dopustiti da bude kasno i odluèila sam poæi sa Deom jer me pozvala da s njom idem tjedan dana kod njene bake... Na veliko imanje sa jezerom isred kuæe. Vrijeme je prolazilo s tim se i približavao dan kada æu ponovo stupiti pred veliki paviljon...Onaj u koji sam prvi puta ušla s Ivy.


Napravila sam do veèere popis stvari za put, a onda krenula na spavanje...Sanjala sam Keitha.


| komentari (8) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.